Otišao je Jovica Škaro Kadujar: Glazbeni mag koji je oblikovao generacije!

Hrvatsko društvo skladatelja u nedjelju je izvijestilo o smrti Jovice Škare Kadujara, istaknutog skladatelja i pedagoga. On je bio i kantautor, pjesnik, zborovođa i glazbeni pedagog, čije je stvaralaštvo oblikovalo glazbeni identitet mnogih generacija, a njegovo humanitarno djelovanje ostavilo je trajan pečat u zajednici.
Glazbom se počeo baviti još kao dječak, a kao skladatelj i tekstopisac predstavio se na Festivalu mladih kompozitora u Subotici, gdje je njegovu skladbu Pastirica orkestrirao Bojan Adamič. Surađivao je s brojnim istaknutim glazbenicima te nastupao na festivalima i koncertima kako u Hrvatskoj, tako i izvan nje.
Njegov bogat autorski opus obuhvaća zabavne i dječje pjesme, glazbu za kazalište i lutkarske predstave. Potpisao je mjuzikle poput Dioklesa, Marka Pola i Mile Gojsalić – pravi majstor svih žanrova! Skladao je i glazbu za predstave poput Ježeve kućice, Snjeguljice i sedam patuljaka te Tri praščića. Nije to sve, autor je i kantate Cvijetu Jasenovca, glazbeno-poetskog programa Triljski misal te pregršt drugih skladbi raznih žanrova. A za najmlađe, tu su i notna izdanja Pozdravimo djecu svijeta, Božić u Splitu i Dida moj i ja – sigurno su vam neki od ovih naslova poznati!
Rad s djecom zauzimao je posebno, rekao bih, sveto mjesto u njegovu životu. Desetljećima je vodio splitski dječji zbor Srdelice, a 1991. godine pokrenuo je festival Mali Split, koji je izrastao u prepoznatljivo mjesto za predstavljanje dječjega glazbenog stvaralaštva. Njegov pedagoški angažman sezao je daleko izvan Splita: osnivao je i vodio dječje zborove u drugim dalmatinskim gradovima te predvodio ansambl Djevojke s Cetine, posvećen očuvanju tradicijske glazbene baštine.
Posebno snažno svjedočanstvo o njegovu razumijevanju glazbe kao prostora zajedništva i podrške ostao je Hrvatski dječji zbor Prognanici, koji je osnovao tijekom Domovinskog rata. Kroz osam godina njegova djelovanja prošlo je više od 300 djece prognanika i izbjeglica, a zbor je nastupao diljem Hrvatske i Europe. Škaro je s njima radio sve do povratka posljednjih članova njihovim domovima, pokazujući koliko glazba može značiti i izvan koncertnih pozornica – pravi heroj, zar ne?
Uz glazbu, bio je trajno vezan i uz književnost, osobito poeziju na čakavskom izričaju. Objavio je više pjesničkih zbirki, a njegovi stihovi nalaze se i u Antologiji čakavske poezije XX. stoljeća. Za svoj umjetnički, pedagoški i humanitarni doprinos primio je brojna priznanja, uključujući Nagradu Grada Splita za životno djelo 2014. godine i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 2015. godine.
Sjećat ćemo ga se po svakoj melodiji koja nam je uljepšala djetinjstvo i svakoj noti koja je spajala ljude. Počivao u miru, maestro!
