MAD HrvatskaGlazba, slavni i pop kultura
Zabava

Je li redatelj Francis Lawrence kralj Igara gladi ili promašaj? Analiziramo uspjehe i padove!

Prije nego što nas novi film 'Igre gladi: Izlazak žetelice' odvede na još jednu epsku vožnju, fanovi su se, sasvim opravdano, vratili originalnim filmskim uradcima i, naravno, prednastavku Balada o pticama pjevicama i zmijama. Originalna serija, inače kompleksno djelo fantastike za mlade, nastala je u valu YA buma i savršeno se uklopila u žanr distopije. Ako niste dugo gledali filmove, iznenadit ćete se dubinom pripovijedanja i kreativnom filmskom produkcijom, pogotovo u prva dva filma, koja su temu shvaćala iznimno ozbiljno. No, kako je serija rasla u popularnosti, činilo se da se fokus prebacio na senzacionalizam i brzu akciju, s naglaskom na to što se sve može prodati uz filmove kako bi se zaradilo više love.

S obzirom na to da se 'Izlazak žetelice' bliži i redatelj Francis Lawrence je ponovno za kormilom, vrijeme je da pogledamo kako se ton i kinematografski pristup serije razvijao kroz godine. A pritom ćemo se osloniti na analizu stručnjaka o knjigama i filmovima, fokusirajući se na perspektivu, ulogu kamere u toj perspektivi i kako se uhvatiti bit knjige kroz nju.

Kad je Francis Lawrence pogodio 'u sridu': Plamen

'Igre gladi: Plamen' (Catching Fire) je primjer savršenog spoja perspektive i redatelja. U drugom filmu serijala, Katniss (Jennifer Lawrence) je ponovno uvučena u Igre za Treći četvrtinski pokolj, tek preživjevši svoje prve Igre. Knjiga govori o tome kako Kapitol zasljepljuje ljude da ne primijete kako okruzi gladuju. I tu se Lawrenceov sklonost za glamurozni spektakl savršeno uklapa u priču. Katniss se preobražava u figuru na ploči, sve postaje čisto i lijepo, a Igre četvrtinskog pokolja su veće i blještavije. Dok je prvi film bio sirov, često sniman izbliza i ‘iz ruke’, ovaj film se povlači korak unatrag kako bismo vidjeli opseg i veličanstvenost Igara, s Katniss patuljastom u njihovoj grandioznosti.

A kad je promašio: Šojka rugalica i Balada

No, kako analize ističu, knjige mijenjaju temu dok Katniss prolazi kroz njih i postaje dio revolucije. Pitanje je mijenja li se i redatelj adaptacije s knjigama kako se svaka priča prebacuje na drugi fokus. A argument je da – ne. Igre gladi: Šojka rugalica je ratna priča ispričana gotovo u potpunosti iz Katnissine oštećene glave, u prvom licu, u sadašnjem vremenu. Treća knjiga zaključuje serijal, ali filmska adaptacija se odlučila podijeliti priču u dva filma, 1. i 2. dio, koji zadržavaju gotovo svaku točku zapleta, ali vrlo malo njenog unutarnjeg glasa. Istina, teško je ispričati unutarnju priču u vizualnom mediju. Pokušaji su napravljeni da se Katnissin svijet učini bliskim i zagušljivim – puno se toga događa u podzemnim bunkerima bez prirodnog svjetla. Sumorno je i sivo. Objektivna kamera izgleda super na Kapitolu. Ali ovdje je malo dosadno. I imati lik koji se bori s mentalnim problemima ne stvara puno akcije, pa se film pomalo muči da to izbalansira.

Analize ukazuju i na pjesmu 'The Hanging Tree'. U knjizi Katniss pjeva pjesmu da odagna sjećanja na arenu, a mračni stihovi je tjeraju da preispita vlastite izbore. Ali u filmu se koristi za pokretanje montaže pobune. I da, to je pravi 'banger', ali nije usklađeno s pričom koju je Suzanne Collins izvorno ispričala. Da ne spominjemo da je dobila i pop remiks koji je postao mainstream. I to je isto 'banger', ali djeluje malo 'tone-deaf' i čudno. Vjerojatno su pritisak studija i publike pridonijeli tim tonalnim promašajima – ipak su to filmovi, i dalje moraju privući široku publiku i vratiti budžet.

Kod Balade o pticama pjevicama i zmijama je slična situacija. Desete Igre gladi trebale su biti 'šlampave'. Gledanost pada, a prijenos je niskotehnološki. Dio Snowovog puta je smišljanje kako Igre učiniti gledljivim. Lawrence je unatoč tome snimio nekoliko sekvenci u IMAX-u, prvi put od 'Plamena', koji ima poznatu promjenu omjera slike kad je Katniss ponovno bačena u Igre. Navodno će se to ponovno vidjeti: dolazak natjecatelja u arenu 'Izlaska žetelice' proširit će se na IMAX, zrcalizirajući 'Plamen'. No, je li to u ovom trenutku samo gimik? Govori li istu stvar koju je 'Plamen' tako kreativno prenio? Među fanovima se o tome još raspravlja.

Ne želimo previše kritizirati Lawrencea, kojemu treba odati priznanje što je donio jednu od najutjecajnijih filmskih serija koje smo vidjeli desetljećima, i to više nego sposobno. Ali analize se vraćaju na 'originalnog' redatelja, Garyja Rossa, koji je režirao prvi film. Ross je preskočio 'Plamen' zbog fiksnog, zgusnutog rasporeda produkcije koji mu nije ostavio vremena za pisanje i pripremu. Njegova ‘drhtava’ kamera ‘iz ruke’ zadržala je publiku u areni s Katniss, preplašenu i dezorijentiranu. Neki su kritičari to mrzili 2012., ali sada često iznenađuje nove gledatelje koliko je pristup filma ozbiljan i prizeman. Analize čak sugeriraju da bi Rossova verzija 'Balade' ostala unutar Snowove proračunate glave i snimala Igre s udaljenosti, kroz jeftine monitore, onako kako ih je Collins napisala. Nažalost, to nikad nećemo saznati.

Što vi kažete, Francis Lawrence – kralj ili promašaj? Jeste li spremni za 'Izlazak žetelice'?

S informacijama iz javnih izvora, Wikipedije, YouTubea, Instagrama i TikToka.

Pogledajte ovu vijest kao video