John Malkovich: Zašto je kazalište 'cijela predstava', a film 'tuđi san'?

John Malkovich je toliko osebujan da je postao gotovo vlastiti žanr. Njegova jedinstvena persona probija se kroz svaki lik koji je odigrao, iako ovaj tihi sedamdesetdvogodišnji djed nema ništa zajedničko s galerijom zlikovaca koje je utjelovio, poput ubojice Cyrusa the Virusa u "Con Airu" ili laskavog zavodnika Valmonta u "Opasnim vezama". Više od pet desetljeća, Malkovicheve izvedbe su nijansirane i tajanstvene, a ni on sam ne zna kako ih postiže.
Prvo mjesto na kojem je nastupio u New Yorku, davne 1982., bilo je Cherry Lane Theatre. Tada dvadesetosmogodišnjak, tek je stigao iz Chicaga i slavne kazališne kuće Steppenwolf Theatre Company kako bi glumio u predstavi Sama Sheparda "True West" sa svojim prijateljem Garyjem Siniseom. Malkovich se prisjetio kako bi ponekad subotom navečer, da bi iznervirao Garyja i nasmijao ga, popio cijeli paket od šest piva, jedno za drugim. Priznao je da je bio "prilično pijan", ali da su se "jako zabavili". Njegova žestoka izvedba Leeja, karizmatičnog nasilnika, postala je glavna tema u gradu. Svi, od Antonionija i Micka Jaggera do Davida Bowieja i Jackie O., dolazili su ga pogledati. Malkovich se sjeća da bi s pozornice znao ugledati Jackie O.
Njegov uspjeh na pozornici bio je katalizator za ulazak u svijet filma, prvo kao američki fotoreporter u "Poljima smrti", a zatim uz Sally Field u filmu Places in the Heart. Ta mu je izvedba 1984., kao slijepog veterana Prvog svjetskog rata, donijela prvu nominaciju za Oscara.
Kazalište vs. film: Cijela predstava naspram tuđeg sna
Malkovich objašnjava da gluma u kazalištu i gluma u filmu imaju fundamentalne razlike. Za njega je kazalište "cijela predstava". Objasnio je da se u kazalištu ne radi samo mali dio predstave, nego cijela, i da je ona svake večeri prvo pred njim, zatim s njim, zatim iza njega. Zato ima zamah, a filmovi ga nemaju. Glumu u filmu opisuje kao biti u tuđem snu jer se scene snimaju izvan redoslijeda, a glumci rijetko imaju utjecaj na konačni proizvod.
Kada je u pitanju priprema za ulogu, Malkovich se ne muči previše. Nije tip koji "pati" kroz dugotrajne pripreme. Naglašava da na početku predstave mora biti ne razmišljati, nego raditi. Za film kaže da mu je sasvim u redu jer može odmah ući u scenu.
Redatelj Stephen Frears je nakon jedne Malkovicheve predstave, "Burn This" iz 1987., došao iza pozornice i pitao ga zašto nikada nije bio dobar u filmovima. Frears je možda rekao "u kinu", ali Malkovich je shvatio poantu. Smatrao je da to nema puno veze s njim, ali ima puno veze s tim kako se filmovi rade. No, to je razmatranje primijenio na snimanje "Opasnih veza", filma koji je, kaže, imao jedan od rijetkih uistinu sjajnih scenarija koje je pročitao. Druga Oscar nominacija došla je za ulogu u filmu "In the Line of Fire", a masama se približio filmom "Con Air". Prvi dojam o scenariju "Con Aira"? "500 milijuna", iskreno je odgovorio, računajući na uspjeh Jerryja Bruckheimera i Nicka Cagea. Film je na blagajnama zaradio više od 200 milijuna dolara.
Iako je intelektualac koji dizajnira modu, proizvodi vino i surađuje s klasičnim glazbenicima, Malkovich nije snob. Snimio je preko sto filmova i tvrdi da jednako uživa u blockbusterima kao i u art filmovima. Kaže da svaki donosi svoje darove te da mu nije važno radi li se o Proustu, Faulkneru ili "Con Airu". Njegov demokratski pristup materijalu pomogao mu je i kada je 2008. izgubio cijelu ušteđevinu u Madoffovoj Ponzi shemi.
