Vrištanje u glazbi: Urlici zbog kojih će ti se dići kosa na glavi!

Uoči Noći vještica, jedno je jasno: glazba može biti jezivija od bilo kojeg horor filma! Zaboravi na tihe šetače i zlokobne klaunove, jer smo iskopali neke od najluđih vokalnih momenata u povijesti. Ovo nije priča o cijelim pjesmama, već o onim sekundama kada su pjevači totalno poludjeli, dali sve od sebe i zloupotrijebili svoj grkljan na kriminalan način. Službeno postoji trideset i jedan takav trenutak, a mi donosimo neke koji će ti garant naježiti dlake na rukama. Pripremi se, ovo nije za slabovidne, a ni za slaboglasne!

Kad vokal postane oružje

Pixies i histerija od minutu i pedeset dvije sekunde

Pixies su uvijek znali kako alt-rocku dati onaj nadrealni štih, a to su majstorski pokazali u pjesmi s trećeg albuma Bossanova. Frontman Black Francis ovdje ne vrišti samo u jednom trenutku, ma kakvi! Cijela pjesma, koja traje minutu i pedeset dvije sekunde, je jedan histerični tantrum. Svaki stih izgovara kao da mu je kosa upravo planula, počevši s osam ponavljanja fraze „Your mouth’s a mile away“, od kojih svako zvuči luđe od prethodnog. Gitarist Joey Santiago mu se pridružuje banshee urlanjem.

The Clash i apokalipsa s Thamesa

Na ovom punk-rock klasiku, Joe Strummer nam slika apokaliptični London koji juri prema propasti. The Clash sa svojim prepoznatljivim punk zvukom, koji je obogaćen reggae elementima, postavlja temelj za tekstove inspirirane kaotičnim svjetskim događajima iz 1979. godine. Rasna nepravda, policijska brutalnost, rastuća nezaposlenost, epidemija droga, nuklearna katastrofa i uspon Margaret Thatcher – sve je tu. Strummer na bridgeu donosi staccato, cerekajući poziv na oružje koji odjekuje hladnim zrakom iznad Temze, zvučeći kao signal za uzbunu. Jeza!

Sleater-Kimmy: Bijes iz dubine duše

Kad je bend Sleater-Kimmy, točno tamo sredinom devedesetih, prohujao iz riot-grrrl scene, jedna od prvih stvari koja je svima zapela za uho bio je način na koji je Corin Tucker svojim vokalima probijala njihov dinamični punk rock. Na uvodnoj pjesmi i naslovnoj numeri s probojnog drugog albuma Call the Doctor, Tucker se gura do krajnjih granica ponavljajući naslovnu frazu. Ali ono što stvarno šokira su gotovo zastrašujuće intenzivni vriskovi koji se čuju u pozadini, dajući cijeloj pjesmi osjećaj dubokog bijesa koji izranja na površinu. Ako ti ne prođe trnci, provjeri puls!

Od duše do pakla

Donald Glover i glas koji diže iz mrtvih

Donald Glover je postavio vokalne temelje i sedamdesete vibre svojim prvim singlom „Me and Your Mama“ s trećeg studijskog albuma Awaken, My Love, gdje urla kroz cijelu stvar. Ali drugi singl, „Redbone“, je onaj koji je mainstream publici pokazao koliko Glover može biti svestran. Negdje na pola ove psihodelične funk-R&B pjesme, on nas hipnotizira senzualnim krikom koji bi, ruku na srce, mogao uskrsnuti i samog Marvin Gayea iz mrtvih. Falsetto iz kojeg curi duša svakom sekundom tog prizivanja. Da, toliko je dobro.

Wednesday i Mortal Kombat urlik

Nevjerojatno je da masivne, muljevite gitare na ovom osam-minutnom epu benda Wednesday, s njihovog probojnog albuma Rat Saw God iz 2023. godine, nisu najintenzivnija stvar u pjesmi. Glasne su, ali nisu ni približno eksplozivne kao vrištanje pjevačice i gitaristice Karly Hartzman, koje zatvara pjesmu. Ona pjeva o prijatelju koji se predao ovisnosti, a tekstovi referiraju na videoigru Mortal Kombat. Uzima frazu iz te igre – „Finish him“ – i ponavlja je sve dok joj glas ne postane improvizirani urlik koji se proteže više od dvije ultra sirove minute. Brrrrutalno!

Mitski i krik bijesa

"Drunk Walk Home", užareni dragulj s trećeg albuma indie kantautorice Mitski, Bury Me at Makeout Creek, pronalazi je kako se vraća kući nakon pijane noći koja je završila frustracijom i razočaranjem. Uz bubnjeve u marš-ritmu i brutalnu gitaru, ona pjeva: „And I sit on the curb ’cause it’s the prettiest night/With no one else in sight/You know I wore this dress for you/These killer heels for you.“ Njezin bijes, stegnut bijelim zglobovima, izbija u paklenom vrisku koji zauzima posljednjih trideset sekundi pjesme.

Kad je "okej" zapravo krik

System of a Down: Metalni osvetnik

Hit singl s revolucionarnog albuma Toxicity iz 2001. godine, benda System of a Down, je prog-metal roller coaster s moćnom porukom o religijskom licemjerju i načinu na koji se životi ljudi često prosuđuju po okolnostima njihove smrti. Pjevač Serj Tankian dokazuje da je jedan od najdinamičnijih pjevača u rocku. On prelazi od strojničkog vikanja do opernog urlika. Način na koji razvlači riječ „die“ u stihu „I cry when angels deserve to die“ je epski, a metal-avenger urlik koji isporučuje nakon toga je za sva vremena. Ako ovo ne slušaš na repeat, što radiš?

Gerard Way i "okej" koji boli

Izražavajući tjeskobu preživljavanja adolescencije s 11. rujna u retrovizoru, ratom oko sebe i prijetećom recesijom koja se nadvija nad njihovim ulaskom u odraslost, ovo je pjesma razumljivo postala himna najtjeskobnije generacije. Gerard Way očajnički, ali neuvjerljivo, nastoji uvjeriti da je emocionalno stabilan u bridgeu ovog emo klasika iz 2004. godine, kroz osvetničku točku uzvika iza riječi „okay“. To je onaj „okay“ koji je lansirao emo MySpace ere u mainstream, kroz molbu čovjeka na kraju užeta. Bolje da nije rekao "okej".

The Cure i podzemna jezivica

Na svom debitantskom albumu Three Imaginary Boys iz 1979. godine, The Cure su dali svoj mračni, "black eye-liner" spin na angularni UK post-punk. Najmračniji i najjeziviji trenutak albuma je „Subway Song“. Preko prijeteće tutnjajuće bas linije, Robert Smith pjeva o ženi koja sama hoda londonskom podzemnom željeznicom, sigurna da je prati predator. „Turn around,“ šapuće. Kada pjesma izblijedi, ostaje nam pretpostavka da je priča otvorena – sve dok Smith ne ispusti krvavi urlik terora. Definitivno vrhunski kandidat za najveći jump scare horor filma u povijesti rocka!

Wet Leg: Krik katarze od deset sekundi

Jedan od najcool bendova posljednjih pet godina, Wet Leg, uvijek ima savršene, oštre tekstove koji se uklapaju u njihove britke pjesme. Rhian Teasdale pjeva bivšem koji nije bio vrijedan vremena: „When I think about what you’ve become, I feel sorry for your mum.“ Ali pravi šamar dolazi kasnije u pjesmi, kada nas Teasdale obavještava: „I’ve been practicing my loudest and longest scream.“ Pa, upozorila nas je! Cerek katarze koji ispušta traje punih deset sekundi, probijajući se kroz pjevačke pozadinske vokale benda i slatku gitaru. Da, deset sekundi čistog vokalnog divljanja! Neki vrište, neki se cerekaju – što god, samo da je glasno, zar ne?